Na osnovu analize formirane baze podataka o zaštićenim područjima u Bosni i
Hercegovini, a koja je dio Internacionalne baze podataka o zaštićenim područjima,
zaštićena područja Bosne i Hercegovine zauzimaju površinu od 30766,82 ha, što od
ukupne površine (51.20976 ha) iznosi 0,60 %.
Na području Bosne i Hercegovine u periodu od 1954. godine do danas zaštićeno je
prema naprijed navedenim kategorijama, 16 strogih prirodnih rezervata, 9 prirodnih
rezervata sa upravljanjem, 3 nacionalna parka, 5 specijalnih rezervata, 10 rezervata
prirodnih predjela, 110 spomenika prirode.Jedan zaštićeni pejzaž i dva spomenika prirode
su zaštićeni u skladu sa važećim kategorijama Meñunarodne unije za zaštitu
prirode.(IUCN kategorije).
Od zaštićenih područja, najveću ukupnu površinu zauzimaju nacionalni parkovi. U Bosni
i Hercegovini, za sada, postoje tri Nacionalna parka,”Sutjeska” , “Kozara”i "Una", ukupne
površine od 20.635 ha, i po tome je Bosna i Hercegovina na trećem najnižem mjestu u
Evropi. Raspored parkova u Bosn i Hercegovini je takav da su njima obuhvaćeni skoro
svi najvažniji i najočuvaniji ekosistemi, od sjeverozapadnih poplavnih šuma, močvara,
preko brdsko-planinskih regiona centralne Bosne, zaključno sa jugoistočnim dijelovima
Bosne i Hercegovine.
Dva parka prirode su formirana 1995. godine, «Hutovo blato» i «Blidinje».
PARK PRIRODE HUTOVO BLATO
U toku 1995. godine «Hutovo blato» je proglašeno parkom prirode. To je posljednji
ostatak močvare u riječnom slivu Neretve. Unutar ovog parka nalazi se poznati ptičiji
rezervat za ptice selice. «Hutovo blato» je jedno od najbogatijih zaštićenih oblasti koje
pokriva 7.411 ha. Također je «Hutovo blato» uvršteno na listu posebno zaštićenih
Mediteranskih oblasti prema Barcelonskoj Konvenciji iz 1964. godine. Međunarodno
vijeće za zaštitu ptica (ICPB) je uvrstilo «Hutovo blato» na listu međunarodno značajnih
oblasti za ptice (1998). Pored toga «Hutovo blato» je jedini lokalitet u Bosni i
Hercegovini koji je uvršten na Popis močvara od međunarodne važnosti 2002. godine, a u
okviru Konvencije o močvarama od međunarodne važnosti, osobito kao staništa ptica
močvarica (Ramsar,1971)
Prirodne vrijednosti Hutovog blata
Biološka različitost vegetacije «Hutovog blata» je naročito dragocjena zahvaljujući
blizini i utjecaju Jadranskog mora i obilju vode okružene brdovito-kraškim zemljištem.
U svijetu postoji tek nekoliko ovako malih mjesta sa velikom koncentracijom različitih
biljnih i životinjskih vrsta. Općenito govoreći , biljni pokrivač Parka prirode podijeljen je
na četiri vrste:vodeni, močvarni, livadski i šumski. Močvarna vegetacija dominira nad
vodenom. Vodena površina «Hutovog blata» je većinom pokrivena bijelim lopočom,
odnosno žutim. Pored njih, predstavnici vodene vegetacije su talasinje, ljutić itd. Najveći
dio močvarnog područja obrastao je ogromnom trskom.
Šumska odnosno vegetacija livada je okarakterizirana brojnim karakterističnim vrstama,
koje upotpunjavaju biološku raznovrsnost «Hutovog blata». Najuobičajenije vrste ovih
vegetacija su sljedeće: jasen , hrast, nar , smreka , vrba , brijest , kopriva i djetalina .
Što se tiče životinjskog svijeta Hutovog blata, ono je relativno nedovoljno istraženo. Do
sada je utvrđena 21 riblja vrsta .
Ovdje je važno napomenuti prisustvo grabežljivaca - zlatne sunčanice , koje se hrane
ikrom i mladima od ribe drugih vrsta.
Ptice su najbrojniji i najistraženiji predstavnici životinjskog svijeta «Hutovog blata».
Prije uspostavljanja akomulacionog Svitavskog jezera 1979.god., registrovano je 250
ptičijih vrsta iz 40 porodica ptica. Od tada je broj ptica znatno opao što je potvrdjeno i na
osnovu upitnika provedenog 1997/98, kada je utvrdjeno postojanje samo 91 vrse ptica iz
29 porodica ptica. Osim ptica u ovom parku je zabilježeno prisustvo i sisara, najčešći
medju njima su: vidra, obični zec, lasica. U proteklih deset godina zabilježeno je često
prisustvo vepra .
PARK PRIRODE BLIDINJE
Park prirode Blidinje uspostavljen je 1995. godine, sa područjem od 358 km².Nalazi se
na planini Čvrsnici , na 2.228 m. n. v. Istočna strana Parka prirode omeđena je okomitim
nagibima u kanjonu rijeke Neretve. Permanentno postojanje heterogenog biljnog i
životinjskog svijeta je zabilježeno na ovom području. Čak ni dvije posljednje ledene
epohe zabilježene na ovom području nisu zaustavile životni proces. Neke biljne i
životinjske vrste su uspjele preživjeti te prirodne katastrofe, poput nekoliko vrsta encijana,
preživjelih endema ledenog doba, i velikog tritona, endemske vrste. Flora ovog parka
obiluje različitim mediteranskim i planinskim biljnim vrstama među kojima je veliki broj
endemičnih, poput posebnih vrsta gljiva i bor munika. Bor munika raste u području
Masne Luke i njeno okruženje predstavlja najveći šumski kompleks te vrste u Evropi.
Medju velikim brojem životinjskih vrsta koje žive u parku , važno je pomenuti kralja
šume- smeđeg medvjeda i ukras vrhova Čvrsnice – divokozu.
Veliki Triton, vrsta vodozemca, je jedan od endemičnih životinjskih vrsta. Ljekovita
biljka, žuta gorčica predstavlja izuzetan ukras i istovremeno blago visoko-planinskih
pašnjaka.
Nema komentara:
Objavi komentar