Mišićni sustav

Ovaj sustav ima vrlo veliku važnost u održavanju normalnog sustava ljudskog organizma, prije svega u kretanju i osiguravanju svakidašnjih aktivnosti. Mišić je sastavljen od mišićnih vlakana  koja su obavijena ovojnicom nazvanom sarkolema koja je po svojemu sastavu slična staničnoj membrani i u svojoj strukturi ima veliki broj kolagenih vlakana koja joj daju čvrstoću.

 Razlikujemo tri tipa mišićnih vlakana u ljudskom mišićnom sustavu:

1. poprečno – prugasta mišićna vlakna koja izgrađuju skeletne mišiće, a to su oni mišići koji su preko hrskavičavog tkiva povezani sa kostima i osiguravaju glavninu kretanja. Posebnost ovih mišićnih vlakana čine jezgre koje su smještene periferno.
2. glatka mišićna vlakna koja izgrađuju unutarnje organe (probavni sustav), ne sadrže poprečne pruge, a jegre stanica glatkih mišića su smještene u sredinu. Stanice su vretenasta oblika.
3. srčana mišićna vlakna koja izgrađuju srčani mišić, to su po mnogo čemu posebna mišićna vlakna, a jedna od tih posebnosti jeste što imaju prijelazne ploče. To su strukture koje su bitne za srčani rad. Ova vlakna imaju i poprečne pruge, a jezgre su im smještene u sredinu.

 Skeletni mišići su izgrađeni od poprečno – prugastih mišićnih vlakana koja su obavijena sarkolemom. Unutar sarkoleme uočava se veliki broj malih sitnih vlakanaca koja se nazivaju miofibrile. Na njima se uočavaju tamne i svijetle pruge u kojima se nalaze bjelančevine aktin i miozin. Ove bjelančevine imaju veliku važnost u radu mišića, odnosno njihovom stezanju i opuštanju.

Mehanizam stezanja i opuštanja mišića naziva se mišićna kontrakcija. U svijetlim prugama dominira bjelančevina aktin, a u tamnim dominiraju bjelančevina i aktina i miozina. U osnovi svjetlih pruga nalazi se pravilna linija označena kao Z crta odakle potiču vlakna bjelančevine aktina. Područje između dvije Z crte naziva se sarkomera i na njoj se na jednostavan način može objasniti mehanizam mišićne kontrakcije.

Kontrakcija skeletnog mišićnog vlakna nastupa kada dođe do preklapanja aktinskih i miozinskih niti pri čemu svijetle pruge budu skraćene. Za mišićnu kontrakciju neophodan je živčani impuls koji će biti proveden do same mišićne stanice. Ovaj impuls se prenosi preko živčanih stanica koje se nazivaju neuroni.

Mišići su preko hrskavice - tetive povezani sa kostima pri čemu daju čvrstoću i stabilnost tijelu. To je vrlo važno s gledišta kretanja i kinetike organizma. Svaki mišić koji se veže za kost na karaju završava hrskavičavim tkivom koje se naziva tetiva ili ligament preko kojega je ostvarena veza između kosti i mišića. 

Kada dođe do mišićne stanice impuls stvara šok te stanice pri čemu se otvaraju kanali u stanici za ulazak iona kalcija koji će se stvoriti nakon stvaranja živčanog impulsa. Ovi ioni će sada omogućiti da dođe do spajanja aktinskih i miozinskih niti pri čemu će nastupiti mišićna kontrakcija. Za kontrakciju je neophodan ATP koji će dati energiju, a također je neophodan i za vraćanje mišića u normalno stanje. U trenutku smrti nema stvaranja ATP – a pri čemu nastupa mrtvačka ukočenost (rigor mortis) zbog manjka energije koja bi vratila mišiće u normalno stanje.