Dišni (respiratorni sustav)

 Dišni sustav počinje usnim odnosno nosnim otvorom koji se nadovezuje na usnu odnosno nosnu šupljinu koja vodi u dušnik. To je cijev duga oko 10 do 15 cm, promjera 20 do 25 mm. Dušnik se u svojemu donjem dijelu grana na dvije dušnice koje se u plućima granaju na mnogo manje cjevčice bronhe i bronhiole. Pluća su građena od dva plućna krila u koja se ulijevaju dušnice, bronhe i bronhiole. Bronhiole završavaju najmanjim elementima nazvanim alveole. To su sitne strukture koje imaju jako puno kapilara i vena zbog čega i jesu ključne pri razmjeni plinova kisika i ugljičnog dioksida. Pluća su obavijena tankom ovojnicom koja se naziva poplućnica. Ispod pluća nalazi se mišić koji se naziva ošit ili dijafragma koji je veoma bitan za funkciju pluća jer omogućava njihovo širenje i opuštanje. Kada se ošit stegne tada se pluća šire, kada se opusti, tada se pluća vraćaju u normalno stanje. Centar za disanje nalazi se u produženoj moždini odakle se šalju impulsi u ošit radi njegove kontrakcije i relaksacije

Dakle, fiziologija disanja se odvija na sljedeći način: zrak udišemo kroz nos i usta nakon čega on ulazi kroz usnu i nosnu šupljinu u dušni koji se grana na dvije dušnice, preko dušnica i manjih grana - bronhiola ulazi u alveole gdje se vrši razmjena kisika i ugljik dioksida. Ova razmjena se odvija procesom koji se zove difuzija. Difuzija je složen proces kretanja neke supstance iz područja veće koncentracije u područje manje koncentracije do izjednačavanja koncentracija. U ovo slučaju prilikom izdisaja pritisak i koncentracija ugljičnog dioksida u respiratornom sustavu su veći u odnosu na kisik, a prilikom udisaja je suprotno stanje. U fiziologiji disanja krvni sustav ima jako značajnu ulogu, naročito krvne stanice eritrociti koji putem hemoglobina vežu ugljični dioksid i nose ga do pluća, kao i kisik koji od pluća pronose po cijelom tijelu.  U stanju mirovanja čovjek diše oko 14 udisaja u minuti.

Plućni rad i plućna snaga mogu se ispitati i putem spirometra. To je sprava sastavljena od dvije deblje cijevi od kojih je jedna deblja, a druga tanja. Tanja cijev je uklopljena u dublju koja je napunjena tekućinom. Puhanjem u spirometar, tanja cijev se podiže prema gore. Na njoj se nalazi skala sa koje je moguće očitati plućne volumene i kapacitete ovisno o snazi kojom puše ispitanik. Veoma važan je vitalni kapacitet pluća. To je maksimalna količina zraka koju čovjek izdahne nakon što je prethodno maksimalno udahnio. Ovaj kapacitet iznosi oko 4600 ml.

Slika 33. Spirometar

Mnogobrojne su bolesti pluća koje često mogu biti rezultat djelovanja mikroorganizama, a također mogu biti urođene. Jedna od čestih je upala pluća ili pneumniakoju izaziva grupa bakterija pneumokoka. Također može biti i rezultat virusnih infekcija. Bolest se uspješno liječi antibioticima