KRV, SASTAV I ULOGA

Krv je tekuće tkivo sastavljeno od krvne plazme i krvnih stanica. Krvna plazma čini nešto veći dio volumena krvi od krvnih stanica. U krvnoj plazmi se nalaze sljedeće molekule:
1. albumini osiguravaju stalni osmotiski tlak što je bitno za cirkulaciju;
2. globulini koji su važan segment odbrane organizma i
3. fibrinogen - bjelančevina koja potiče zgrušavanje krvi

Krvne stanice su vrlo važne, te zauzimaju manji dio volumena od krvne plazme. Krvne stanice su eritrociti (crvene krvne stanice) i leukociti (bijele krvne stanice).

Eritrociti su crvene krvne stanice čija je osnovna zadaća prijenos kisika u organizmu. Oni imaju sposobnost vezanja kisika jer u svojoj strukturi imaju hemoglobin – složenu bjelančevinu koja je sastavljena od četiri pirolna prstena koji na sebe vezuju polipeptidne nastavke.
U središtu pirolnih prstenova nalazi se atom željeza koji ima sposobnost vezanja kisika i ugljičnog dioksida što doprinosi procesu disanja stanica. Eritrociti žive oko 4 mjeseca i kako stare i propadaju u jetri,a hemoglobin se ponovno ugrađuje u novostvorene eritrocite iz koštane srži. Eritrociti su bikonkavna oblika. U jednom mililitru kubičnom krvi muškarci imaju 4900000 – 6000000, a žene 3900000 – 5100000 eritrocita. Ove stanice su crvene boje upravo zbog sadržaja hemoglobina u njima, a također ih prepoznajemo po bikonkavnom obliku.
Hemoglobin predstavlja veliki protein sastavljen od četiri polipeptidna lanca i četiri prstena hema. Hem je strukturna jedinica koja gradi hemoglobin i na koju su povezani proteinski lanci. U svojoj strukturi ima atom željeza preko kojega veže kisik i jedan dio ugljičnog dioksida

Leukociti ili bijele krvne stanice koje služe za odbranu organizma, a dijele se na granulocite i agranulocite. U grupu granulocita ubrajaju se sljedeće stanice: neutrofilni granulocit koji je prva linija odbrane organizam, eozinofilni granulocit – koji sudjeluje u alergijskim reakcijama i bazofilni granulocit čija je osnovna uloga stvaranje heparina – tvari koja sprečava zgrušavanje krvi u krvnim sudovima. Osnovna podjela je izvršena na osnovu građe jezgre. Granulociti imaju segmetiranu jezgru, a agranulociti nemaju. (slika 25). U grupu agranulocita se ubrajaju monocit kao glavna stanica za prezentaciju antigena i limfociti. Monocit je makrofag, što znači da u obrani organizma može da veoma velikom brzinom proždire bakterije procesom fagocitoze. Postoje dvije vrste limfocita i to B limfociti i T limfociti. B limfociti stvaraju antitijela koja sudjeluju u odbrani organizma, dok T limfociti mogu biti direktno ubilački, memorijski (stanice koje pamte antigene), pomagački (pomažu u imunom odgovoru) te supresorski (spriječavaju da se imunološka reakcija prekomjerno i nekontrolirano odvija). B limfociti imaju veliku važnost jer u imunološkom odgovoru pretvaraju se u plazma stanice, a to su stanice koje imaju sposobnost stvaranja antitijela.

Krvne pločice ili trombociti nisu prave stanice, a osnovna im je zadaća zgrušavanje krvi. Oni u procesu koagulacije stvaraju mrežu tankih niti fibrina od fibrinogena uz prisustvo pojedinih aktivatora. To je vrlo bitno jer će sada niti fibrina stvoriti mrežu pomoću koje će hvatati eritrocite da bi stvorili krvni ugrušak. Na taj način se zatvaraju rane na tijelu. Trombociti nastaju od megakariocita – vrlo velike prastanice čije se tijelo raspada na više sitnih djelića koji se nazivaju trombociti.

Sve krvne stanice nastaju u koštanoj srži od prastanice koja se zove matična stanica. Proces nastanka krvnih elemenata naziva se hematopoeza.