SISTEMATIKA

Sistematika ili biološka klasifikacijaje znanstvena disciplina koja istražuje raznovrsnost organizama i njihove međusobne veze. Sastavni je dio taksonomije. Pri sistematiziranju je nužno uključiti što više parametara koji utječu na procese evolucije novih vrsta kako bi se utvrdila cjelovita filogeneza.

Korijeni suvremene sistematike sežu do sustava Carla Linnéa koji je vrste poredao po skupinama s obzirom na njihove zajedničke fizičke karakteristike. Kako bi se pridonijelo dosljednosti darwinovskim principima zajedničkog naslijeđa, Linnéove se skupine trebaju neprestano preispitivati. Molekularna je sistematika, koristeći se analizom genske DNA, već dovela do brojnih revizija.

Prvi poznati sustav klasifikacije živoga svijeta potječe još od grčkog filozofa Aristotela koji je životinje podijelio s obzirom na način kretanja (zračni, kopneni i vodeni).

Carl Linne (1707–1778) je obavilo najznačajnije djelo, Systema Naturae, koje je samo za njegova života doživjelo dvanaest reizdanja (1. izdanje seže u 1735.godinu). U svom je radu prirodu podijelio na tri carstva: minerale, biljke i životinje. Linné je koristio četiri stupnja: razred, red, rod i vrstu.

Najpoznatiji je po svom uvođenju metode koja se još uvijek koristi pri oblikovanju znanstvenog naziva svake pojedine vrste. Prije Linnéa su se koristili poduži nazivi vrsta koji, zbog svog opisnog karaktera, nisu bili stabilni.  

Dosljednom uporabom dvaju latinskih naziva — ime pripadajućeg roda slijedi specifični atribut — Linné izdvaja nomenklaturu od taksonomije ili sistematike. Taj se dvoimeni način imenovanja vrsta naziva binarna nomenklatura (dvojno nazivlje).

Budući da je Linné živa bića otpočetka klasificirao s ciljem olakšavanja njihove identifikacije, danas je sistematika općeprihvaćena kao odraz darwinovskih principa zajedničkog nasljeđa

Pet jednostavno sistematiziranih vrsta su: vinska mušica, vrlo dobro poznata laboratorijskim genetičarima (Drosophila melanogaster), ljudi (Homo sapiens), grašak, koji je koristio Gregor Mendel u otkrivanju genetičkih zakona (Pisum sativum), gljiva muhara (Amanita muscaria) i bakterija Escherichia coli.

Gotovo sve biljke pripadaju carstvu Eukariota podcarstvu Plantae, a klasificiraju se prema sljedećim taksonomskim kategorijama:

1.      vrsta (species) - najniža taksonomska kategorija (iako u okviru mnogih vrsta postoje i niže kategorije, npr. podvrste, varijeteti, kultivari )

2.      rod (genus) - obuhvaća srodne vrste

3.      porodica (familia) - obuhvaća srodne rodove, a ime dobiva prema jednom od rodova

4.      red (ordo) - obuhvaća srodne porodice, dobiva ime prema jednoj od pripadajućih porodica

5.      razred (classis) - obuhvaća srodne redove

6.      odjeljak ili koljeno (phylum)- obuhvaća srodne razrede

7.      carstvo (regnum)-obuhvaća srodne odjeljke

8.      nadcarstvo (superregnum)-obuhvaća srodna carstva

Postoje i niže sistematske kategorije od vrste:

-          podvrsta (subspecies)

-          varijetet (varietas)

-          forma (forma)

Prema suvremenoj klasifikaciji živog svijeta na Zemlji postoje dva nadcarstva:

1.      Prokarioti

2.      Eukarioti

Nadcarstvo prokariota (Procaryota) obuhvaća carstvo Monere (Monera). Monere obuhvaćaju prokariotske organizme čije stanice nemaju formiranu jezgru i organele, hrane se heterotrofno, direktno, apsorpcijom gotovih organskih tvari ili autotrofno, fotosintezom, odnosno kemosintezom, a razmnožavaju se isključivo nespolno. Tom carstvu pripadaju bakterije, cijanobakterije i modrozelene alge.

 Nadcarstvo Eukariota obuhvaća četiri podcarstva: Protista, Plantae, Fungi i Animalia.

Klasična se biljna sistematika donekle razlikuje od suvremene te su prema njoj biljke svrstane u zasebno carstvo kojem pripadaju i jednostanične alge kao i gljive, a carstvo se dijeli na dva podcarstva: Thallophyta- steljnjače, “niže biljke” i Cormophyta- stablašice,” više biljke”. Steljka nije raščlanjena na organe, a tijelo stablašica je raščlanjeno na vegetativne organe – korijen, stabljiku i listove.