BIOTIČKI EKOLOŠKI FAKTORI

Na svaki organizam osim staništa djeluju i sva živa bića koja ga okružuju. Ti međusobni utjecaji živih bića su biotički čimbenici u koje možemo ubrojiti i čovjekov utjecaj tzv. antropogeni čimbenik. Jedinke iste vrste u populaciji povezane su nizom odnosa, prije svega razmnožavanjem. Populacije se neprestano mijenjaju, brojno se povećavaju ili smanjuju. Povećavaju se natalitetom, tj. stvaranjem novih jedinki. Brojnost se smanjuje smrtnošću ili tzv. mortalitetom. Osim odnosa razmnožavanja postoji i niz drugih, kao što je nadmetanje za životni prostor, za hranu, za spolnog partnera itd. Takvi odnosi se nazivaju INTRASPECIJSKI ODNOSI, tj. odnosi unutar vrste. Odnosi između različitih vrsta zovu se INTERSPECIJSKI ODNOSI.

Porastom broja jedinki smanjuje se kapacitet staništa, pa se kao posljedica toga javljaju KOMPETICIJSKI ODNOSI. Smanjenjem kapaciteta staništa smanjuje se i količina hrane, uvjeti za razmnožavanje i preživljavanje. Prevladava ona vrsta koja je bolje prilagođena, jača i otpornija. Ako kompeticijski (konkurentski) odnosi potraju duže, mogu dovesti do potpunog potiskivanja jedne vrste sa toga staništa.


Simbioza
Simbioza (mutualizam) je odnos dvaju organizama od kojih oba imaju koristi. Jedan oblik simbioze biljaka je mikoriza. To je združivanje gljive i korijena viših biljaka. Gljive uzimaju ugljikohidrate i pospješuju upijanje vode i mineralnih tvari iz tla, te služe biljci kao izvor dušikovih spojeva.
Simbioza djeteline i bakterija omogućuje djetelini iskorištavanje atmosferskog dušika. Ugibanjem djeteline tlo se obogaćuje dušikom. To se naziva zelena gnojidba.


Povoljan je i međusobni utjecaj algi i gljiva koji zajedno tvore lišaj. Gljive iskorištavaju ugljikohidrate i kisik koje fotosintezom proizvode alge, a alge ugljikov dioksid i dušikove ekstrakte koje proizvode gljive. Primjer simbioze je i život raka samca u praznoj kućici puža i moruzgve pričvršćene za puževu kućicu. Rak se kreće i tako dovodi moruzgvu u različite uvjete okoliša, i svojim ostacima hrane pomaže joj u prehrani, a moruzgva svojim žarnicama štiti raka od napadača.
Poseban oblik života je antibioza, tj. sprečavanje razvoja jednog mikroorganizma djelovanjem drugoga. Metaboliti koje jedna vrsta izlučuje u okoliš, nepovoljno djeluju na rast i razvitak drugog organizma.

Postoje odnosi u kojima jedan član ima koristi, a drugome zajednica ne koristi niti šteti. To je KOMENZALIZAM. Tako morske pse prati jedna vrsta male ribe koja je morskom psu nezanimljiva kao plijen, a ona je uz njega zaštićena od drugih grabljivica, i hrani se ostacima njegove hrane .


Predatorstvo
U prirodi je vrlo važan odnos predatora i plijena. To su neposredni odnosi kod životinja koji se očituju u hranidbenim lancima. Brojnost plijena (primjerice biljoždera) uvjetovana je aktivnošću grabežljivaca (predatora) koji se njima hrane. Ako se populacija plijena smanji i predatora će biti manje. Predatori mogu razvijati razne prilagodbe dok su u potrazi za hranom. Brzo kretanje im osigurava veće lovno područje. Dobri refleksi i razvijena osjetila (vida i mirisa), mišićna snaga, zubi i pandže omogućuju im lakše hvatanje i savladavanje plijena. One životinje koje ne mogu razviti takve prilagodbe snalaze se na druge načine, primjerice, grade zamke ili skriveni vrebaju plijen. Osim aktivne obrane plijena od predatora, postoji i pasivna obrana, kao što je zaštitna obojenost ili mimikrija. To je pojava kada organizam svojom bojom ili ponašanjem sliči podlozi na kojoj živi, biljci ili nekoj otrovnoj ili zaštićenoj vrsti, pa ga predatori izbjegavaju. Ako je oblik tijela sličan dijelovima biljke, listu, grančici, trnu, ta pojava se naziva fitomimeza.

Parazitizam
Parazitizam je međusobni odnos nametnika i domaćina (domadara). U ovom odnosu jedan organizam (parazit) živi na račun drugoga (domaćina, domadara), ima koristi od njega, dok domaćin trpi štetu. Mnoge su gljive nametnici na drugim organizmima (npr. snijeti). Neke biljke su nametnici na drugim biljkama, kao što je potajnica, ili polunametnici kao imela.

Mnogi biljni nametnici se u potpunosti hrane na račun svog domadara pa su izgubile i klororofil i sposobnost fotosinteze (vilina kosa, potajnica). Među životinjama postoje unutarnji i vanjski nametnici ili paraziti. Vanjski paraziti ili ektoparaziti žive na površini domaćinova tijela. Takvi su paraziti uš, krpelj, svrbac i dr. Imaju posebno razvijene usne organe koji im omogućuju bušenje kože domaćina i sisanje krvi. Endoparaziti žive u unutrašnjosti domaćinova tijela, kao što su trakavica i glista. Obzirom na poseban način života paraziti su razvili brojne prilagodbe koje se najčešće očituju u građi organa za probavu i razmnožavanje.
Kod nekih endoparazita potpuno je nestao ili je smanjen probavni sustav, osjetilo vida i boja tijela. Mnogi imaju složen razvitak tijekom kojeg katkad mijenjaju i više međudomadara. Većina ih proizvodi mnogo jaja, pa se djelovanjem nametnika povećava i smrtnost domaćina.


Odnosi između jedinki različitih vrsta
Biljke su životinjama hrana i sklonište. Postoji i obrnut proces kada su životinje biljkama hrana . Saprofiti se hrane ostacima uginulih organizama (grč. sapros- truo). Parazitske gljivice i bakterije žive na račun živih domadara. Posebna skupina biljaka mesožderki zamkama hvata sitne organizme, najčešće kukce, koji im služe kao dodatni izvor dušikovih spojeva. Životinje su biljkama potrebne za oprašivanje, rasprostranjivanje sjemenki i plodova. Ponekad nastaju poremećaji ravnoteže u odnosima. Tako najezde skakavaca ili gusjenica mogu opustošiti biljni pokrivač šireg područja. Posredni utjecaj imaju životinje koje žive u tlu i time mijenjaju njegova fizička i kemijska svojstva (gujavica, razlagači).